|
Fontovi su različiti načini pisanja slova.
Pojam fonta se gotovo izjednačava sa pojmom pismo, pa ćemo ga i mi povremeno tako
tretirati.
Pismo je sredstvo komunikacije.
Mogli bi reći da je pismo svaki sistem vidljivih oblika (simbola, znakova, slika i slikarija i njihovih kombinacija) napravljenih u cilju obavještavanja i pamćenja.
U užem smislu pismo je sistem znakova koji predstavljaju elemente govornog jezika: pojedine riječi, slogove ili glasove.
Razlikujemo nekoliko vrsta pisama: pojmovno, slogovno i slovno (alfabet).
Danas se koriste (u različitim jezicima) sve ove vrste pisma, ali mi ćemo pod pismom smatrati alfabet (slovno pismo).
Alfabet se nalazi na kraju razvojnog lanca pisma . U zavisnosti od jezika, 26 do 36 znakova su grafemi za pojedine glasove foneme.
Slovo ili slovni znak je glavni element pisma. Slaganjem slova nastaju riječi.
Pismo čIne svi slovni i ostali znakovi (brojke, znakovi interpunkcije, specijalni simboli itd.), kojima je zajedničko to da su jednoobrazni i da svojim oblikom odgovaraju jedan drugom. U engleskom jeziku za taj pojam se koristi termin "typeface".
Pojam fonta je preuzet iz klasične tipografije (bolje rečeno iz Gutenbergove), gdje su se slova otiskivala na papir uz pomoć lijevanih šablona, odakle mu je i naziv (fauntian znači lijevati).
Skup znakova koji imaju zajednički grafički oblik naziva se font.
Font se često veže za jezik , što je u osnovi pogrešno. Isti font se može koristiti u različitim jezicima. Naime karakteristike koje definišu font mogu se pridružuju različitim znacima, tako da imamo Times New Roman koji se koristi i u engleskom i u njemačkom, ali i u ćirilici i latinici.
Postoji set znakova koji je zajednički, dok preostala slova zadržavaju prepoznatljiv grafički oblik., koje karakterišu različiti omjeri uzlaznih i silaznih
crta.
Klasifikacija
pisama/fontova
Ako je niz brojeva definisan kodnom stranom, način kako da računar vidi slovo, onda je font način na koji ga jednostavno prihvata i vidi čovjek.
Realizaciji grafičke forme fonta na računaru se može pristupiti na različite načine. Da ne idemo u istorijske
reminicsencije, recimo da je to standardno skalabilni (promjenljivi) vektorski način
realizacije.
Ranije su se koristili i tzv. bitmapirani fontovi.
Vektorski ili konturni fontovi, su oni koji se mogu matematičkim funkcijama uvećavati
(ili umanjivati) bez gubitka na izgledu slova.
Zapisivanje geometrije slovnog znaka ima nekoliko standarda odnosno
postupaka, uglavnom se upotrebljavaju dvije metode: jedna spaja obline slova pomoću kružnog
luka, a druga koristi tangencijalni Bezier-ov postupak.
Fontovi predstavljeni na ovaj način su prvi put razvijeni od Adobe. Adobe koristi Bezier-ov
postupak.
Standardizacija fontova nije u potpunosti završena i postoji nekoliko standarda za realizaciju konturnih fontova , ali mogli bi reći da su vjerovatna budućnost fontovi realizovani kao
OpenType, sadašnjost TrueType fontovi.
Ukoliko ste u prilici da birate, birajte fontove realizovane kao TrueType
(TTF), ili OpenType Pro, eventualno
OpenType (OTF), a o sve ostale koristite sa rezervom.
Windows bez problema radi sa TTF fontovima.
Od OTF fontova dostupnih na Windows-u, višejezički Unicode sigurno
podržavaju: Arial, Times New Roman, Verdana, Courier New i Tahoma
fontovi.
Ovi fontovi se obično nazivaju sistemski i instalirani su automatski na svim Windows
platformama. Za njihovu upotrebu ne treba posebno plaćati.
Određeni fontovi neće podržavati sve kodne
strane. To je donekle i logično, teško je zamisliti kineski ili hebrejski tekst u Times New Roman
stilu. No zato postoje podrška za Santa Fe ćirilicu (Serbian), ili Miroslav
latinicu, što nije očekivano.
U digitalnom pismu pod pojmom slova se podrazumijeva isključivo pismovna slika (u olovnom slogu taj pojam odnosio na cijeli tzv. olovni stožac ).
Rez predstavlja određena stilizacija nekog pisma. To znači da isto pismo može imati različite stilove od kojih su najpoznatiji bold (masna slova) i italic (kosa slova, kurziv).
Pismovni rez s obzirom na odnos bijeline i tamnoće se klasificira kao tanki (thin), ultra svjetli, svjetli. (light), normalni, poludebli, debeli (bold), masni (fet) i ultra debeli (black). No postoje i razne druge stilizacije kao npr. thin, ultra thin, condensed, itd.
Porodica - familija nekog pisma sastoji se od svih rezova nekog određenog pisma (npr. pismo Futura u svim svojim rezovima čini pismovnu porodicu
Futura).
Pregled
i klasifikacija prema nekim karakteristikama (optičkim i geometrijskim
karakteristikama) koji sadrže pojedini fontovi
Najčešće
se fontovi dijele na serifne (ukrasne sa kvačicama; primjer
Times) i sanserifne (bez ukrasa; primjer Ariel) fontove.
Postoje
još mnoge druge klasifikacije. Tako fontovi mogu biti proporcionalni ili neproporcionalni. Ova osobina odnosi se na širinu
slova
Kod neproporcionalnih fontova slova su uvek iste širine, dok se kod proporcionalnih širina prirodno
menja.
Klasifikacija koja su ranije bile strogo propisane i definisane, danas su mnogo
fleksibilnije, čak bi se moglo reći da većina korisnika nije ni svjesna postojanja nekih pravila pri korišćenju
slova. Upotreba računara je umnogome olakšala i izmjenila kruta pravila koja su važila u tipografiji i
grafici.
Rasprava o tome kako raditi sa fontovima i kodnim stranama pripada upoznavanju operativnog sistema i
programa.
Izbor tipova fontova koji je ovdje načet spada u problematiku izdavaštva i tipografije i nije nimalo
jednostavan.
Kao što se ranije govorilo o slovolivnicama, danas se govori o digitalnim slovolivnicama,
gdje su najpoznatije: Adobe, Bitstream, Font Bureau, ITC – International Typeface Corporation, Linotype, Agfa Monotype, Microsoft,
ParaType, URW. Ovdje nema govora o teškoj industriji i otrovnim olovnim
isparenjima, kreaciju fonta obavlja dizajner na računaru. Možda zbog toga većina korisnika fonovima pristupa
olako, ne vodeći računa o autorskim pravima.
Korišćenje bilo kog fonta podrazumjeva plaćanje naknade proizvođaču.
OpenType format konturnih fontova je zajednički proizvod Adobe i
Microsoft-a. Trebao je da objedini dobre osobine nekoliko ranije razvijenih tipova
fontova. OpenType format je standard u kome datoteke sa fontovima ne sadrže samo opise slovnih likova i tabele preslikavanja u kodne
strane, već i brojne strukture podataka koje omogućavaju bolju tipografiju i prilagođavanje svjetskim jezicima i
pismima.
Dodatno je stvar zakomplikovao Microsoft kad je svoje višejezičke TrueType fontove sa digitalnim
potpisom, deklarisao kao OpenType fontove .
Adobe je zadržao kompleksniji set obaveznih osobina koje OpenType font mora da
posjeduje, dodao sufiks Pro i tako su nastali OpenType Pro
fontovi. Za nas OpenType Pro fontovi imaju poseban značaj, jer su u njih obavezno ugrađena naša latinična
slova, a u mnoge važne familije i ćirilica.
Ovo ćemo objasniti na primjeru Arial fontova: oni mogu da budu realizovani i kao bitmaparani i kao
vektorski: kao font Type1 ili font Type2 ili TrueType ili OpenType ili
OpenTypePro. Sve ove realizacije mogu da podržavaju Unicode ili
ne. Različiti operativni sistemi i programi sa različitim uspjehom sarađuju sa pojedinim fontovima i sa realizacijama tih
fontova.
Tastature i monitorski prikaz fontova
Pri radu sa računarom unos slova se obavlja sa tastature, a njihov prikaz je na ekranu.
Nažalost, još uvijek nije zvanično propisan standard za raspored slova na tastaturi, ali je u praksi prihvaćen tzv. YuASCII raspored (koji ne trebate mješati sa manje više zloglasnim fontovima).
Ako ste shvatili šta su fontovi i kako se koduju slova jasan je i razlog i mogućnosti redefinisanja izgleda slova tasature.
Zaboravimo istorijsko vrijeme kad su na tržištu prvo bile samo engleske, a potom engleske i njemačke tastature i prihvatimo činjenicu da se
danas imamo tastature koja sadrže domaća slova.
No i dalje se događa da na tastaturi imate označeno jedno slovo, a pritisak na njega na monitoru je drugo slovo ili znak. Ovo se naročito događa u slučajevima korišćenja programa koji nisu
lokalizovani.
Ispis fontova na štampaču
Ukoliko ste iole pažljivo čitali ovo razmatranje možete zaključiti kako je prikaz slova na ekranu i papiru očekivano različit (zavisi od pravca prostiranja svjetlosti, razlika u medijimu, vrsta papira/ vrsta štampača, preko razlika u paleti boja
itd.).
Ukoliko želite da odštampate neki tekst sa Vašeg računara sve je vrlo
jednostavno. Odaberete font ukucate tekst i ono što vidite na ekranu,
biće odštampano.
Problemi nastaju pri prenosu dokumenata sa jedne platforme na
drugu.
Možda
imate problem da shvatite šta se hoće reći, ali to je
pojava čuvenih kuka i kvaka pri štampi
teksta koji sasvim ispravno izgleda na Vašem računaru.
Kuke i kvake se javljaju jer niste usaglasili Vaš računar
i sistem na kom štampate. U principu to je posao za
profesionalca (riječ je o instalaciji fontova, koje po
nomenklaturi poslova obavlja sistem administrator), ali se
svodi na to da Vaš računar i računar na kome štampate
treba da podržavaju rad sa fontovima koje želite da koristite
u Vašem tekstu.
Razvijen je poseban PostSkript jezik, specijalizovan za upravljanje štampačem, kojim se definišu fontovi i grafika na štampanoj stranici (u aplikacijama pripreme za
štampu), a mogu da se definišu tekst i grafiku koji treba da se prikažu na
ekranu.
|
