Šta je mreža

Klasifikacija mreža

LAN/WAN

Topologija

Tehnologija

Arhitektura

Računarske mreže možemo podeliti na osnovu veličine, topologije i tehnologije prenosa podataka.
Računarska mreža je pojam koji se odnosi na računare i druge uređaje koji su međusobno povezani kablovima ili na drugi način, a u svrhu međusobne komunikacije i deljenja podataka.
Računarske mreže omogućavaju međusobno komuniciranje računara pomoću neke stalne ili privremene veze.
Za umrežavanje računara potreban je poseban hardver, ali i softver, te poznavanje načina umrežavanja. Umrežavanje podrazumijeva ostvarivanje veze u cilju razmjenjivanja resursa, ideja ili informacija između dvije tačke.
U računarskoj mreži osim računara mogu biti i habovi (razvodnici), svičevi (skretnice, komutatori) i ruteri (usmjerivači). Različite tehnologije mogu se koristiti za prenos podataka s jednog mjesta na drugo, uključujući kablove, radio talase i mikrotalasni prenos.
Veza između dva računara ili više računara koji dijele svoje resurse naziva se računarskom mrežom.

Podjela na osnove veličine i dosega
Na osnovu veličine računarske mreže se dijele na osnovu područja koje pokrivaju.
Možemo posmatrati lokalne mreže LAN (Local Area Network) i mreže na velikom području WAN (World Area Network).
LAN mreža je skup računara koji su povezani u jednu mrežu, na relativno malom prostoru. Ova mreža može da broji dva i više računara koji su povezani na određen način. Neki periferni uređaji kao što su štampači, modemi i sl., takođe se ubrajaju u ovu mrežu.
LAN mreža obično je postavljena u kancelariji, kući ili poslovnoj ispostavi. Lokalne računalne mreže obično rade na brzinama od 100 Mb/s, imaju malo kašnjenje (mikrosekunde ili nanosekunde). Novije mreže rade na brzinama do 10 Gb/s.
WAN mreža prestavlja skup više povezanih LAN mreža, koje se nalaze na različitim geografskim lokacijama. To je mreža čija komunikacijska infrastruktura prelazi granice grada, regije ili države.


U klasifikaciji se rjeđe sreću

- Personal Area Network (PAN) Mreža u krugu 10 m oko osobe. Npr. bežična mreža koja povezuje tastaturu, miš ili štampač sa računarom. Drugi primjer ovakve mreže su bluetooth uređaji.

- i Metropolitan Area Network (MAN)  Mreža koja pokriva veća područja od LAN mreže (nekoliko kvartova, grad ili nekoliko gradova), povezuje različite LAN mreže. Većinom je održavana od strane većih korporacija i firmi, a koristi ju mnogo korisnika. Doseg MAN mreže je obično do 50 km.

 

Internet, kao skup mreža na različitim geografskim lokacijama nije WAN mreža. Iako koristi neke od WAN tehnologija, za Internet bi se prije moglo reći da je međumreža.

 

Topologija mreže
Fizička topologija predstavlja fizičku povezanost elemenata mreže preko prenosnog medijuma, dok logička topologija predstavlja način povezivanja u smislu protoka informacija između elemenata mreže. Ove dve topologije ne moraju biti iste.

Četiri najpoznatije LAN topologije su: magistrala, zvijezda, prsten i razgranata.
Ove topologije su logičke arhitekture što ne znači da se uređaji moraju fizički identično organizovati. Logičke – magistrala i prsten topologije se najčešće fizički raspoređuju kao zvijezda.

Često se kao zasebna klasa vodi bežična topologija. Bežične mreže kao medijum koriste etar, odnosno informacije se prenose radio-talasima ili svjetlosnim talasima. Ova topologija najviše odgovara malim kancelarijskim mrežama gdje se ne isplati ili gdje nije moguće polagati kablove.
Postoje dvije osnovne bežične topologije: infrastrukturna topologija i ad hoc topologija.
Ad hoc topologija se sastoji od grupe računara, opremljenih bežičnim mrežnim karticama, koji su sposobni da komuniciraju međusobno.
Mana obje bežične topologije jeste to što računari moraju ostati unutar dometa bežične topologije.

Prstenasta topologija se sastoji od serije uređaja spojenih jedan na drugi čineći zatvoren krug.

Svi uređaji su povezani jedan sa drugim u obliku zatvorene petlje, tako da je svaki uređaj direktno povezan sa dva druga uređaja, po jedan sa svake strane.

I mreža Token Ring/IEEE 802,5 i mreža FDDI (Fiber Distributed Data Interface – interfejs optičkih distributivnih podataka) imple-mentiraju topologiju prstena.

U većini slučajeva, topologija prstena je čisto logička, a ne fizička konstrukcija, jer se u topologiji prstena kablovi povezuju na razvodnik i ustvari imaju oblik zvijezde.

Zvjezdasta topologija u LAN arhitekturi u kojoj su krajnje tačka na mreži prikopčane na centralni hub ili switch.

Ethernet koristi topologiju zvijezde, obično sa računarom na jednom kraju segmenta i sa drugim krajem koji se završava čvorištem. Glavna prednost ovog tipa mreže je pouzdanost, ako jedan segment „tačka-na-tačku“ ima prekid to će uticati samo na čvorove na tom linku dok drugi računarski korisnici na mreži nastavljaju da rade kao da taj segment ne postoji.

 


Magistrala

Topologija magistrale je linearna arhitektura lokalne računarske mreže u kojoj se prenos iz mrežnih stanica prostire po dužini medijuma i primaju ga sve druge stanice. Mnogo čvorova može da se priključi na magistralu i započne komunikaciju sa svim drugim čvorovima na tom segmentu kabla.

Razgranata topologija je identična magistralnoj topologiji, osim što je grananje sa više čvorova moguće kod razgranate.

 

 

Infrastrukturna bežična mreža se sastoji od računara opremljenih bežičnim primopredajnicima koji se nazivaju  pristupne tačke mreže, koji su sami povezani na mrežu standardnim kablovima  preko bežičnih primopredajnika.

Topologija mreže, signali i kabliranje tri su komponente koje čine fizički sloj OSI modela. Fizički sloj leži na dnu OSI modela i služi za definisanje osobina elemenata mrežnog hardvera, na primjer, osobina signala koji se koristi za prenos binarnih podataka preko žice. Takođe, on definiše tipove mrežnih kartica koje se moraju koristiti u svim računarima priključenim na mrežu, kao i vrstu razvodnika.

Postoji više različitih tehnologija koje omogućavaju prenos podataka sa jednog mjesta na drugo.
Tehnologija prenosa podataka

Na osnovu tehnologije koja se upotrebljava za prenos podataka imamo prenos podataka putem kabla, gdje je Eternet mreža de fakto standard i bežičnu mrežu WLAN (Wireless Local Area Network), gdje je najraširenija tzv Wi-Fi tehnologija definisana standardom 802.11.

Prenos podataka putem kabla:

Modemi (dialup)
Iznajmljene linije
Frame relay
Eternet umrežavanje
HomePNA
HomePlug






Bežični prenos podataka:
Kratki domet
     Bluetooth
Srednji domet
      IEEE 802.11
Dugi domet
  Satelit
      MMDS
      SMDS
Prenos preko mobilnih telefona
    CDMA
    CDPD
    GSM
    TDMA

Eternet predstavlja skup tehnologija primjenjenih unutar LAN mreža.
Na fizičkom nivou Eternet definiše raspored ožičenja, te vrste i nivoe signala za prenos podataka.
Na logičkom (nivou podataka) Eternet definiše način pristupa mediju za prenos podataka (MAC – Media Access Control) i definiše zajednički adresni format.
Standardiziran je kroz IEEE 802.3 standard.

Slično Eternet standardu Wi-Fi tehnologija propisuje standarde na fizičkom i logičkom nivou.
Osnovna razlika bi bila na fizičkom nivou (uzrokovane radom sa različitim medijima i signalima)
WLAN je definisan IEEE 802.11 serijom standarda. Svi oni koriste Eternet protokol i CSMA/CA (Carrier Sense Multiple Access with Collision Avoidance) umjesto CSMA/CD.

Arhitektura mreža
Klijent-server je arhitektura gde su klijent (korisnik) i server odvojeni ili neravnopravni.Klijent je obično aktivan korisnik, koji šalje zahtjeve i čeka dok se isti ne ispune, dok je server pasivan, čeka da dobije zahtjev koji ispunjava i šalje korisniku. Serveri su obično veoma jake mašine sa dobrim konfiguracijama i karakteristikama.


Klijent server arhitektura
   
Peer to Peer arhitektura

Peer-to-Peer (P2P) je mreža u kojoj se nalazi mnoštvo klijenta koji su ravnopravni u učešću, jedino je ograničenje brzina internet veze jednog klijenta. Ovakve mreže se najviše koriste za djeljenje dokumenata, video i audio podataka i sl.

Ovdje iznesen pristup je samo jedno viđenje klasifikacije mreža.
Nema jedinstvene klasifikacije iz dva razloga: kompleksnosti problema i brzog razvoja tehnologije.
Kompleksnost se ogleda u tome da topologija određuje arhitekturu i obrnuto, tehnologija oboje, sve  zajedno se treba prilagoditi veličini, željenoj brzini i opsegu mreže; a broj varijacija raste sa razdvajanjem na fiziči i logički nivo.
Svaki od ovdje iznesenih elemenata prihvatite i po principu lego kockica projektujte željenu mrežu.

A onda vidite koliko imate para, koliko to košta, pa ispočetka.

 

Kod rada sa mrežama vrlo često se koristi i klasifikacija prema načinu Internet adresiranja vidi klase adresa.