Mrežni pojmovnik

API

API je skraćenica za izraz Application Programming Interface, što znači interfejs za programiranje (date) aplikacije

API je skup protokola i rutina koji računarski sistem, računarska biblioteka ili aplikacija obezbjeđuje drugim aplikacijama za obavljanje zahtjeva i usluga tim aplikacijama.

API je skup rutina koji je međusloj (često se upotrebljava termin interfejs) između našeg programa i neke skupine sistemskog nivoa ili skup pravila za korišćenje tih rutina.

Npr. skup funkcija operativnog sistema koje programi mogu da koriste za obavljanje poslova kao upravljanje datotekama i prikazivanje informacija na ekranu.

API se koristi kao građevinski blokovi iz kojih se pravi računarski program. Npr. SDK za Java programski jezik sadrži J2SE API i javac kompajler, dok J2EE SDK, potreban za razvoj npr. WWW aplikacija, je dodatak Javinom SDK-u i sadrži dodatni API između ostalog za HTTP protokol potreban za web aplikacije.



Različite uloge API međusloja

Generalno govoreći i svaki operativni sistem mora definisati API između korisni kog programa i “mrežnog kôda.

Pristupne tačke i API za njihovo korištenje

Svaka aplikacija prije no što može koristiti mrežu mora kreirati pristupnu tačku – socket.
Kod računarskih mreža internet soket ili mrežni soket je krajnja tačka dvosmjernog međuprocesnog komunikacionog toka preko računarske mreže bazirane na internet protokolu, kao što je Internet.
Internet soketi su aplikacioni programski interfejs (API) koji je obično podržan od strane operativnog sistema. Internet soketi grade mehanizam za dostavljanje dolaznih paketa podataka odgovarajućem aplikacionom procesu ili niti, na osnovu kombinacije lokalnih i udaljenih IP adresa i portova.
Operativni sistem preslikava svaki soket u proces ili nit aplikacije koja komunicira sa udaljenim računarom.
Soket adresa je spoj IP adrese (lokacija računara) i porta (koji se preslikava u proces ili nit) u jedinstveni identitet.
Internet soket je određen jedinstvenom kombinacijom:

- Protokola (TCP, UDP or sirovi IP). Zbog ovoga, TCP port 53 ne predstavlja isti soket kao UDP port 53.
- Lokalne adrese soketa (lokalna IP adresa i broj porta)
- Udaljene adrese soketa (Samo za uspostavljene TCP sokete. Ovo je potrebno jer TCP server može da opslužuje više klijenata u isto vreme. Server pravi po jedan soket za svakog klijenta, a ovi soketi dele istu lokalnu adresu soketa.)

Operativni sistem prosljeđuje dolazne IP pakete odgovarajućem aplikacionom ili servisnom procesu nakon što iz zaglavlja IP i transportnog protokola izvuče podatak o adresi soketa.
Unutar operativnog sistema i aplikacije koja je napravila soket, soket se predstavlja (referiše) jedinstvenim cijelim brojem koji se naziva identifikator ili broj soketa.

Izraz soket se ponegdje (rjeđe) odnosi na lokalnu adresu soketa, to jest kombinaciju IP adrese i broja porta. U originalnoj definiciji soketa koju daje RFC 147 iz 1971, u vezi sa ARPA mrežom, soket je bio određen kao 32-bitni broj gde su parni soketi prijemni a neparni soketi su odlazni. Danas su soketi dvosmjerni.

 

Kad u komandnu liniju (run/cmd) ukucate netstat biće izlistani svi trenutno uspostavljeni soketi, one koji osluškuju (čekaju), kao i informacije vezane za ove sokete.