Gateway je uređaj koji se nalazi u čvoru računarske
mreže, služi za komuniciranje sa nekom drugom mrežom koja koristi
drukčiji protokol. Zadatke gateway-a može izvršavati i računar.
Drugi naziv za gateway je i prevodilac
protokola. Posao koji izvršava gateway nije jednostavan, u
principu najbitnija stvar koju radi je priključivanje na mrežu s drugom
vrstom protokola, naprimjer gateway je u mogućnosti povezati TCP/IP
mrežu na IPX/SPX mrežu.
Gateway protokoli se koriste za razmjenu
informacija sa drugim gateway-ima na što brži i pouzdani način.
Internet omogućava dva tipa gateway-a: core i non-core.
Svi core gateway-i su upravljani preko
Internet Network Operations Center (INOC).
Non-core gateway-i nisu upravljivi od ovoga
centra, ali jesu od vanjske grupe. Korporacije i edukaciske
institucije koriste non-core gateway-e.
Početak core gateway-a je iz ARPANET, gdje
svaki čvor je pod kontrolom vladajuće agencije. ARPANET naziva
ih stub gateways, dok je bilo koji gateway koji nije pod
direktnom kontrolom (non-core u Internet teminu) se naziva
nonrouting gateway. Gateway-to-Gateway (GGP), se koristi izmedju
core gateway-a. GGP obično služi za širenje informacija o
non-core gateway-ima prikačenih na svaki core gateway,
omogućavajući da se routing tabla izgradi.
Termin autonomous system je jedna struktura
koja je prikačena na mrežu, ali je nevidljiva ostalim djelovima
mreže. Između mreža, metod prenosa informacija između
unutrašnjih gateway-ja se koristi Routing Information Protocol
(RIP), i on je Interior Gateway Protocols (IGPs).
Na Internetu, dva vanjska gateway-a koriste
Exterior Gateway Protocol (EGP).
|
Računari u lokalnoj mreži mogu da komuniciraju s
aračunarima koji nisu u lokalnoj mreži, samo posredno. Uloga mrežnog
prolaza (gateway) je da omogući komunikaciju između računara koji se
nalaze u različitim mrežama.
Tu se termin Gataway koristi u smislu mrežni prolaz. Mrežni
prolaz je mrežni uređaj koji se zove ruter. On je povezan u mreže
između kojih posreduje i njegov zadatak je da paket iz jedne mreže
proslijedi u drugu mrežu i obrnuto.
Možemo imati dve vrste mrežnih prolaza,
jedna ima namjenu da vrši posredovanje prema poznatoj mreži
ili poznatim mrežama ako je povezan na više njih, a druga da
vrši posredovanje prema nepoznatim mrežama.
Poznata mreža je ona čiji adresni opseg
znamo unapred i znamo koji je mrežni prolaz povezan sa tom
mrežom. Primer zo to mogu biti recimo dve lokalne mreže u
okviru jednog preduzeća, postavljene u dve zgrade. To su
dakle mreže koje su unaprjed definisane i namjenski je
postavljen mrežni prolaz koji ih povezuje. Taj mrežni prolaz
tačno zna koja je koja mreža i kako da prosljeđuje pakete
između njih.
Nepoznata mreža je ona za koju ne znamo, a
to je po pravilu Internet. Kada ostvarujemo vezu sa nekim
serverom na Internetu, mi ne znamo kojoj on zaista mreži
pripada, već znamo samo njegovu adresu. Zbog toga kažemo da
šaljemo paket nepoznatoj mreži. Podrazumjevani
mrežni prolaz, pošto ne zna kojoj mreži treba da
proslijedi paket, proslijediće ga nekom drugom mrežnom
prolazu koji je u hijerarhiji iznad njega, a taj će se dalje
pobrinuti da paket ode na odredište. Kada nekom računaru
podesite podrazumjevani mrežni prolaz, to znači da ako treba
da pošalje paket nekoj adresi koja nije u njegovo jmreži, da
taj paket pošalje navedenom mrežnom prolazu, a ovaj će znati
šta dalje da sa njim uradi. Tako računar u lokalnoj mreži ne
mora da zna ništa van svoje lokalne mreže. O svemu ostalom
brine se podrazumevani prolaz.
|
Ruter se postavlja kao podrazumjevani
izlaz sa mreže -. Default Gateway.
vidi Router
|