Mrežni pojmovnik

Backbone

Backbone (okosnica, kičma, glavna os)

Beckbone predstavlja centralni segment mreže koji povezuje manje ogranke.

Sastoji se od velikog broja međusobno povezanih putanja-ruta podataka (komercijalne, vladine, akademske...) i rutera koji nose podatke preko zemalja, kontinenata i okeana u svijetu.

Kičmom možemo nazvati i glavni dio mreže jedne firme ali i glavni dio daleko veće mreže koja pokriva veliko prostranstvo. Slično kao kod saobraćaja motornih vozila, važno je da je na ovom glavnom putu moguća velika brzina protoka podataka.
Ne postoji backbone cijelog Interneta. Internet backbone se odnosi na glavne "međumjesne linije" na Internetu.
Internet okosnica se sastoji od mnogo različitih mreža. Obično se izraz koristi za opisivanje velikih mreža koje se međusobno povezuju i mogu imati pojedinačne ISP-e kao klijente. Na primjer, lokalni ISP može pružati uslugu pojedinačnim  domovima ili tvrtkama koristeći bandwidth kupljen od druge kompanije s okosnicom mreže.

Okosnice mreža su obično u komercijalnom, obrazovnom ili u vlasništvu vlade (npr., vojne mreže).

 

Okosnica (backbone) povezuje rutere i predstavlja najviši nivo usmjeravanja.
Paketi IP protokola isporučuju se optimalnim putem do rutera preko koga je dostupna
osnovna podmreža odredišta.

Osnovna podmreža ili autonomni sistem, raspolaže sa jednom ili više adresnih klasa a karakteriše je vlastita administracija adresa.

Dijeli se na podmreže sa fiksnom (klase) ili varijabilnom (adresna maska) mrežnom adresom.

IP paketi se usmjeravaju optimalnim putem do rutera preko koga je  dostupna podmreža odredišta.

Podmreža (subnetwork) je dio koji obuhvata jednu zonu prostiranja lokalne mreže, a čija je mrežna IP adresa određena klasom ili mrežnom maskom.


Podmreža je s osnovnom podmrežom (autonomnim sistemom) povezana najčešće sa samo jednim ruterom, koji za računare podmreže predstavlja osnovni ruter (default gateway). Pakete koji dolaze na podmrežu ruter pakuje u okvire sa MAC (Media Access Control) adresom odredišta i prosljeđuje ih lokalnom mrežom.

Pakete koji idu van iz podmreže, izvorište pakira u okvire sa MAC adresom osnovnog rutera, koji će ih proslijediti dalje kroz autonomni sistem.

Pakete kojima je izvorište i odredište na istoj podmreži (unutar granica zone prostiranja), izvorište pakuje u okvire sa MAC adresom odredišta i šalje ih direktno odredištu.

U sva tri slučaja, pripadnost paketa podmreži određuje se na osnovu mrežnog dijela IP adrese, a konverzija IP adrese odredišta ili rutera u MAC adresu obavlja se korištenjem ARP protokola.

Na slici vidimo primjer kada ruter prima paket sa svojom MAC adresom, a IP adresa se odnosi na drugu podmrežu. U tom slučaju on zamjenjuje MAC adresu sa MAC adresom odredišnog računara i prosljeđuje paket na odgovarajući mjesto..

vidi Klasifikacija mreža