Mrežni pojmovnik

 

Gateway

Mrežni prolaz

Gateway je uređaj koji se nalazi u čvoru računarske mreže, služi za komuniciranje sa nekom drugom mrežom koja koristi drukčiji protokol. Zadatke gateway-a može izvršavati i računar.

Drugi naziv za gateway je i prevodilac protokola. Posao koji izvršava gateway nije jednostavan, u principu najbitnija stvar koju radi je priključivanje na mrežu s drugom vrstom protokola, naprimjer gateway je u mogućnosti povezati TCP/IP mrežu na IPX/SPX mrežu.

Gateway protokoli se koriste za razmjenu informacija sa drugim gateway-ima na što brži i pouzdani način. Internet omogućava dva tipa gateway-a: core i non-core.

Svi core gateway-i su upravljani preko Internet Network Operations Center (INOC).

Non-core gateway-i nisu upravljivi od ovoga centra, ali jesu od vanjske grupe. Korporacije i edukaciske institucije koriste non-core gateway-e.

Početak core gateway-a je iz ARPANET, gdje svaki čvor je pod kontrolom vladajuće agencije. ARPANET naziva ih stub gateways, dok je bilo koji gateway koji nije pod direktnom kontrolom (non-core u Internet teminu) se naziva nonrouting gateway. Gateway-to-Gateway (GGP), se koristi izmedju core gateway-a. GGP obično služi za širenje informacija o non-core gateway-ima prikačenih na svaki core gateway, omogućavajući da se routing tabla izgradi.

Termin autonomous system je jedna struktura koja je prikačena na mrežu, ali je nevidljiva ostalim djelovima mreže. Između mreža, metod prenosa informacija između unutrašnjih gateway-ja se koristi Routing Information Protocol (RIP), i on je Interior Gateway Protocols (IGPs).

Na Internetu, dva vanjska gateway-a koriste Exterior Gateway Protocol (EGP).


Računari u lokalnoj mreži mogu da komuniciraju s aračunarima koji nisu u lokalnoj mreži, samo posredno. Uloga mrežnog prolaza (gateway) je da omogući komunikaciju između računara koji se nalaze u različitim mrežama.

Tu se termin Gataway koristi u smislu mrežni prolaz. Mrežni prolaz je mrežni uređaj koji se zove ruter. On je povezan u mreže između kojih posreduje i njegov zadatak je da paket iz jedne mreže proslijedi u drugu mrežu i obrnuto.

 

Možemo imati dve vrste mrežnih prolaza, jedna ima namjenu da vrši posredovanje prema poznatoj mreži ili poznatim mrežama ako je povezan na više njih, a druga da vrši posredovanje prema nepoznatim mrežama.
Poznata mreža je ona čiji adresni opseg znamo unapred i znamo koji je mrežni prolaz povezan sa tom mrežom. Primer zo to mogu biti recimo dve lokalne mreže u okviru jednog preduzeća, postavljene u dve zgrade. To su dakle mreže koje su unaprjed definisane i namjenski je postavljen mrežni prolaz koji ih povezuje. Taj mrežni prolaz tačno zna koja je koja mreža i kako da prosljeđuje pakete između njih.
Nepoznata mreža je ona za koju ne znamo, a to je po pravilu Internet. Kada ostvarujemo vezu sa nekim serverom na Internetu, mi ne znamo kojoj on zaista mreži pripada, već znamo samo njegovu adresu. Zbog toga kažemo da šaljemo paket nepoznatoj mreži. Podrazumjevani mrežni prolaz, pošto ne zna kojoj mreži treba da proslijedi paket, proslijediće ga nekom drugom mrežnom prolazu koji je u hijerarhiji iznad njega, a taj će se dalje pobrinuti da paket ode na odredište. Kada nekom računaru podesite podrazumjevani mrežni prolaz, to znači da ako treba da pošalje paket nekoj adresi koja nije u njegovo jmreži, da taj paket pošalje navedenom mrežnom prolazu, a ovaj će znati šta dalje da sa njim uradi. Tako računar u lokalnoj mreži ne mora da zna ništa van svoje lokalne mreže. O svemu ostalom brine se podrazumevani prolaz.

 

Ruter se postavlja kao podrazumjevani izlaz sa mreže -. Default Gateway.

vidi Router