Možete videti koliko “skokova” ima do sajta sveznadar.info ima od Vas pomoću  komande: tracert www.sveznadar.info

Prikazan je svaki domaćin (host), zajedno sa vremenima odgovora za svakog domaćina.
Trace Route koristi isti tip eho-poruke kao i Ping, ali te poruke koristi na drugačiji način.Trace Route koristi TTL parametre u eho-poruci da mapira putanju određenu od strane poruke koja se pomjera kroz mreže. Ova poruka je prvo poslata sa TTL vrednošću 1. Ovo će isteći kod prvog rutera (ili gateway-a). Zatim se TTL povećava za jedan svaki put kad je poruka poslata izvan, sve dok ne stigne do destinacije.
Svaki put kad se TTL poruka vrati od strane nekog rutera dobijaju se dvije značajne informacije: IP adresa gateway-a gdje je istekla poruka, i vrijeme koje je potrebno da poruka napravi pun krug do tog gateway-a i nazad do pošiljaoca. Ova informacija je obično prikazana u praćenju putanje. Ovo omogućava da se napravi označena putanja napravljena od strane paketa, korak po korak, od izvora do destinacije.

Ako je cilj nedostupan, Trace Route će obično prikazati svaki korak putanje do tačke gde je poruka vraćena.

Obično je omogućeno maksimalno 30 skokova pre nego se prekine proces. Ovaj maksimum može biti promenjen od strane korisnika.
Većina programa za praćenje putanje će poslati najmanje tri poruke na svaki korak putanje, vraćajući informacije od svakog od ovih pokušaja. Ako poruka nije vraćena, nedostajuća poruka je obično identifikovana kao zvjezdica (*) umjesto odgovarajućeg vremena potrebnog da se napravi cijeli krug.

Prikaz rute do google.com računara (vidite da nije obavezno unijeti kompletnu simboličku adresu - izostavljeno je www. , ali isti rezultat ćete dobiti i ako je unesete)

tracert će prihvatiti destinaciju datu ili u formi numeričke IP adrese ili kao DNS ime domena. Ako je data IP adresa, program će obično vratiti i ime koje je povezano sa tom adresom. Ako je zadato DNS ime sistem će vratiti IP adrese.
Kako program prikazuje svaki skok putanje, obično će prikazati IP adresu i bilo koje ime domena koje je povezano sa tom adresom.

Program traceroute koristi opciju vremena preživljavanja paketa (time-to-live , TTL) da bi sa svakog mrežnog usmjerivača (rutera) izazvao slanje ICMP poruke TIME_EXCEEDED. Svaki usmjerivač koji obrađuje paket istovremeno umanjuje vrednost TTL polja za jedinicu, pa TTL polje postaje svojevrstan brojač skokova.

Program traceroute možemo upotrijebiti da bismo utvrdili tačnu putanju paketa. Kao što smo pomenuli, traceroute pomaže da otkrijete topologiju ciljne mreže, i identifikuje mehanizme za kontrolu pristupa (programski izvedenu zaštitnu barijeru ili usmerivač za filtriranje paketa) koji možda filtriraju saobraćaj.

Sintakse ove komande je:
tracert [-d] [-h maksimalan_broj skokova] [-j lista racunara] [-w tajmaut] ciljni računar
Opcije komande tracert su:
- d Nalaze da se adrese ne prevode u imena računara.
- h maksimalan_broj skokova Određuje maksimalan broj skokova do ciljnog računara.
- j lista_racunara Odreduje grubu putanju duz liste racunara iz argumenta lista_racunara.
- w tajmaut Za svaki odgovor čeka broj milisekundi zadatih argumentom tajmaut.

Ping i Trace Route se koriste kod otklanjanja problema sa TCP/IP komunikacijama.
Oni dozvoljavaju mrežnom administratoru da testira da li udaljeni sistem dostižan, i ako
nije gde su veze u prekidu.

U realnom - složenom okruženju može da bude više putanja, odnosno uređaja za usmjeravanje s više mrežnih veza.

Svaka veza može da ima drugačiju listu za kontrolu pristupa (access control list ACL). Mnoge veze će propustiti zahtjev programa traceroute, ali će ga druge odbiti zato što imaju drugačiju ACL listu. Zbog toga je neophodno da programom traceroute ispitate cijelu mrežu. Pošto traceroute primjenite na sve sisteme u mreži, počnite da sastavljate dijagram mreže koji treba da odslika arhitekturu mrežnog prolaza na Internet i lokaciju mehanizama pomoću kojih se kontroliše pristup. Taj dijagram se naziva dijagram putanja za pristup (access path diagram).

Traceroute samo pomaže da otkrijete topologiju mreže, i identifikuje mehanizme za kontrolu pristupa (programski izvedenu zaštitnu barijeru ili usmerivač za filtriranje paketa) koji možda filtriraju saobraćaj.