Pećinski pračovjek je bio vrlo aktivan: lovio je svaki dan da bi došao do hrane i stalno je bio u pokretu radi sigurnosti. Međutim, bilo je razdoblja kad ne bi uspio naći ništa za jelo i nije nikad mogao biti siguran gdje će i kad naći slijedeći obrok. Tijekom vremena prilagodio se takvom nesigurnom snabdijevanju hranom: njegovo tijelo je razvilo sustav pohranjivanja velike količine kalorija na malom prostoru – u stanicama potkožnog masnog tkiva! A to je značilo preživljavanje u gladnim razdobljima. 
A kako je danas? 

Koliko ljudi danas nema redovan pristup hrani i živi danima bez obroka? Vrlo malo. Uz to, nismo ni približno aktivni kao pećinski pračovjek. 

Činjenica je da veći dio dana provodimo sjedeći. I što sad imamo? Socijaliziranog pećinskog pračovjeka sa savršenim sistemom za čuvanje energije kojeg nitko ne želi! 
Potkožno masno tkivo danas predstavlja jednog od najopasnijih faktora po zdravlje čovjeka, pogotovo u razvijenijim zemljama. 

Da bi se protiv takvog neprijatelja mogli efikasno boriti, trebamo ga najprije dobro poznavati. 

Odakle nam sistem stvaranja potkožnog masnog tkiva i čemu on služi? 

Odgovor leži u slijedećem: današnji se čovjek po svom ponašanju vrlo mnogo razlikuje od pećinskog čovjeka, ali fiziološki su vrlo slični. 
Tijelo svakoga od nas je genetski predodređeno da ima određen postotak potkožnog masnog tkiva (ne određenu tjelesnu masu!). Promijenimo li malo svoj postotak potkožnog masnog tkiva, tijelo neće bitnije reagirati. Međutim, udaljimo li se mnogo od genetski predodređenog postotka potkožnog masnog tkiva, tijelo će se tome prilagoditi i taj će novi postotak potkožnog masnog tkiva početi smatrati prirodnim te će se truditi da ga takvim održava. 
Rješenje problema smanjenja postotka potkožnog masnog tkiva leži u slijedećem: 
Put do smanjenja postotka potkožnog masnog tkiva sigurno nije gladovanje, jer smanjimo li unos kalorija, tijelo reagira na slijedeći način: smanjene stanice potkožnog masnog tkiva javljaju hipotalamusu o manjku pohranjenih kalorija, a ovaj reagira stvaranjem osjećaja gladi. 
Nadalje, tijelo doživljava smanjeni kalorijski unos kao životnu prijetnju. Tijelo ne zna da nam je hrana dostupna i da samo nastojimo smanjiti postotak potkožnog masnog tkiva; ono misli da nam prijeti smrt od gladi i brani nas od toga! 

A sa smanjenim bazalnim metabolizmom, radeći iste aktivnosti kao prije, sagorijevamo manje kalorija. 
Nadalje, tijelo smanjuje mišiće, jer su oni glavni potrošači energije koja trenutno nedostaje! 
I još, stvara nam osjećaj umora što nam dodatno smanjuje mogućnost trošenja energije. 
Gladni i umorni, ljudi se najčešće vrate svojim prehrambenim navikama i vrate svoju tjelesnu masu na onu prije gladovanja. 
Ali, veliki dio izgubljene mase bio je na uštrb mišića, a skoro sva vraćena masa sastoji se od potkožnog masnog tkiva, tako da su sad deblji nego prije, što dovodi do frustracija. 
Smanjenje kalorijskog unosa, očito, samo za sebe ne može dovesti do bitnijeg smanjenja postotka potkožnog masnog tkiva nego, štoviše, može dovesti do njegovog povećanja. 

Rješenje je u kombinaciji kalorijskog unosa i fizičke aktivnosti. 
Trebamo prevariti svoje tijelo i uvjeriti ga da je bolje imati manji postotak potkožnog masnog tkiva. 
Ako jedemo dovoljno mnogo i dovoljno često, tijelo ne vidi razloga da održava visoki nivo potkožnog masnog tkiva. 
Radimo li dovoljnu količinu aerobnog rada (hodanje, vožnja bicikle, steper) dovoljno dugo vrijeme, tijelo postaje efikasnije u sagorijevanju pohranjenog potkožnog masnog tkiva. Anaerobnim vježbama ("vježbe snage") povećavamo mišiće (dovoljna ishrana nam to omogućuje), a mišići i u mirovanju troše energiju. 
Kad jedemo više, bazalni metabolizam se ubrzava. 
Na taj je način, očito, moguće istovremeno povećavati mišiće i smanjivati potkožno masno tkivo, što dovodi do bitnog smanjenja procenta potkožnog masnog tkiva. 

Ostanemo li u novopostignutom stanju dovoljno dugo, otprilike nekoliko mjeseci, tijelo se tome prilagodi i počinje raditi za nas trudeći se da održi postojeće stanje, tj. postojeći postotak masnog tkiva (homeostaza). 
Novi ciklus tako započinjemo s povoljnijim postotkom potkožnog masnog tkiva, a cilj nam je da još smanjimo taj postotak i u tome je suština napredovanja iz godine u godinu.