Ljudi su od najstarijih vremena primjetili izuzetan uticaj hrane na
zdravlje.
Zapisi na papirusu iz razdoblja 1500. g. pr.Hrista govore da su još drevni
Egipćani znali propisati prehranu za bolesne i ozljeđene, te da su njihovi
liječnici upotrebljavali različite namirnice kao 'lijekove' koji će se
kasnije uobičajeno preporučavati u brojnim evropskim zemljama.
Tako je med bio možda i najdjelotvorniji od svih lijekova koje su tada
upotrebljavali Egipćani. Prvo se koristio za zacjeljivanje rana, no kasnije
je, s obzirom da se pokazao izuzetno djelotvornim u liječenju infekcija, bio
sastavni dio mnogih lijekova koji su se uzimali oralno. Naime, stari
Egipćani vjerovali su da su sve infekcije, pa i one vanjske, rezultat
poremećaja unutrašnje ravnoteže.
U Prvoj knjizi Mojsijevoj, koja se zove
Postanje, zapisano
je:
"
I još reče Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj
zemlji i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu."
Svjetski stručnjaci za prehranu i zdravlje tvrde da je hrana
najznačajniji lijek XXI vijeka. Hrana je materija ili tvar koja se
unosi u organizam u cilju zadovoljenja gladi i prehrambenih potreba prije
svega energetskih, gradivnih i regulacijsko - zaštitnih) oraganizma.
Prehrana je proces ili grupa metaboličkih procesa koje se odvijaju u
organizmu od momenta uzimanja hrane (jedenja) do njenog iskorištenja u
energetske, gradivne ili regulacijsko zaštitne svrhe u organizmu.
Tvari koje
se unose u organizam, a pri tome se iskorištavaju na taj način što daju
organizmu potrebnu energiju zovu se nutrijenti, vidi
Izvori energije.
U knjizi "Hrana čudesni lijek"
Jean Carper jedna od najpriznatijih
američkih autorica s područja zdravlja i prehrane, kaže kako hrana može:
- potaknuti tijelo na stvaranje više prirodnih stanica ubojica i enterferona
za obranu od infekcije,
- napasti bakterije i viruse istom snagom kao i farmaceutski lijekovi,
- starijim ljudima zaštititi očne leće od zamućivanja (katarakta),
- proširiti disajne putove i tako olakšati disanje,
- obnoviti sitne dlačice koje u plućima pomažu u sprječavanju emfizema i
hroničnog bronhitisa,
- stvoriti materije koje dovode do razbuktavanja reumatoidnog artritisa ili
prigušivanja artritičkih bolova i oteklina,
- povećati otpornost želuca na čir
- dovesti do povlačenja svrbeža i boli kod psorijaze
- djelovati potsticajno na nastanak glavobolje ili astmatičnog napadaja ili ih
spriječiti,
- promijeniti imunitet "tjerajući" obične prehlade i peludnu groznicu.
- izliječiti proljev kod djece i zatvor kod starijih osoba i još mnogo toga
Hipokrat je rekao: "
Tvoja hrana je tvoj lijek" i "
Sve
što putem prehrane unosimo u naš organizam gradi nas i mijenja, a od toga
šta smo unijeli zavisi naša snaga, naše zdravlje i naš život."
Iz Hipokratovih djela saznajemo da su i lječnici iz razdoblja 5. vijeka pr.
Hrista prepoznali utjecaj hranjenja na ljudsko zdravlje. Hipokratovo djelo
Upravljanje zdravljem, fokusira se na terapijska svojstva
hrane, gdje posebno prvi dio knjige –
Aforizmi – opisuje vezu
između prehrane i zdravstevnog stanja, odnosno bolesti. Prema Hipokratovom
učenju, koje se poklapa sa vjerovanjem starih Egipćana, probava ima važnu
ulogu u održavanju zdravlja pa je i
hrana, zbog utjecaja na probavu,
bolesnoj osobi važnija od samog lijeka.
Naslanjajući se na Hipkratovo učenje, i posebno na djelo
Upravljanje
zdravljem, prehrambene preporuke kroz naredne vijekove nastavljaju
razvijati liječnici poput Galena, Maimonoidesa i Paracelsusa.
Prva metodološki, stvarno naučna objašnjanja i spoznaje o prehrani potiču iz
18. vijeka kada francuski liječnik Rene de Reaumour postavlja temelje
biohemije probave. U istom vijeku je po
prvi put
uočeno da određene namirnice uistinu liječe određenu bolest. Radilo se o
citrusima koji uspješno liječili
skorbut – bolest za koju se danas zna da je rezultat deficita
vitamina C.
Pojam "Nauka o hrani i prehrani" pojavio se krajem šezdesetih godina prošlog
vijeka u SAD-u. Ovu nauku izučavaju različiti studiji i stručnjaci:
nutricionisti, farmakolozi, prehrambeni tehnolozi, hemičari i biohemičari,
liječnici, agronomi itd. Prehrambene navike i životni stil izučavaju
medicinski stručnjaci i liječnici sa svog aspekta (zdravlje - dijeteika i
dijetoterapija), ali i ekonomisti i stručnjaci za marketing (ponuda i
tražnja hrane u odnosu na životni stil i prehrambene navike), zatim pravnici
(zakoni i pravilnici o ispravnom korištenju i distribuciji hrane)...
Hranu i prehranu izučavaju i teolozi; košer u judaizmu, halal u islamu,
pravila posta u hrišćanstvu i vegenska pravila i slično u drugim vjerama.
Ako želite da se upoznate sa pravnom legislativom o hrani u Bosni i
Hercegovini pogledajte
Set zakon i pravila o hrani .
Zdrava hrana nije isto što i zdravstveno ispravna hrana.
Preporuka je jednostavna: Za zdravlje je potrebno da se jede što
raznovrsnija, svježa i po mogućnosti domaća sezonska hrana u umjerenim
količinama.